Vrijednost naftnih ležišta u BiH procjenjuje se na nekoliko desetina milijardi dolara, ali njihova eksploatacija neće biti moguća ukoliko se entiteti ne dogovore. Na to upozoravaju iz komisija za koncesije RS i FBiH. Priču o eksploataciji nafte u BiH, čije su postojanje neosporno potvrdila predratna istraživanja, oživjela je nedavna posjeta premijera RS Milorada Dodika Rusiji, tokom koje je on najavio da će dvije kompanije iz te zemlje početi s ispitivanjima nalazišta nafte i gasa u RS, pišu Nezavisne novine.

Ranko Cvijić, profesor Rudarskog fakulteta u Prijedoru i savjetnik Komisije za koncesije RS, kaže da su tokom istraživanja 1989. godine locirana četiri prioritetna naftna polja čiji se kapacitet procjenjuje na 50 miliona tona, i to južno od Šamca, površine 22 kilometra kvadratna, jugozapadno od Orašja površine 37 kilometara kvadratnih, na području Tuzle od 22,5 kilometara kvadratnih i Lopara površine 21 kilometar kvadratni. Ako se uzme u obzir to da su procijenjene količine nafte oko 50 miliona tona, odnosno oko 366 miliona barela po aktuelnoj cijeni nafte na svjetskom tržištu, njihova vrijednost bi iznosila oko 27 milijardi dolara, odnosno oko 38 milijardi KM, s tim da bi se te vrijednosti mijenjale u zavisnosti od promjene cijene nafte na berzi.

Prema Cvijićevim riječima, samo naftno polje kod Tuzle se u cjelosti prostire na području FBiH, a polje kod Lopara je kompletno u sastavu RS. On je podsjetio da su Dejtonskim mirovnim sporazumom entiteti isključivi titulari mineralnih resursa, te da, shodno tome, samo nadležna ministarstva, odnosno vlade RS i FBiH mogu na svom prostoru dati rješenja i potpisati ugovore o koncesiji za istraživanja, odnosno korišćenja mineralnih resursa, pa i nafte i gasa.

Cvijić je rekao da je u vezi s naftom specifična situacija jer se neka ispitana ležišta protežu duž entitetskih granica. Prema njegovim riječima, malo kome bi se isplatilo da radi, a da nema koncesiju na cjelokupnu količinu nafte. On smatra da se moraju proširiti istraživanja jer je izvjesno da nafta osim na pomenutim lokacijama postoji i na području Dinarida, dodajući da je američka kompanija Amoko, koja se u međuvremenu raspala, vršila opsežne pretrage na tom području, nakon čega su tražili ugovor od 35 godina za istraživanje i eksploataciju nafte.

Cvijić kaže da bi visina koncesione naknade za izvađenu naftu mogla da bude između 10 i 15 posto njene vrijednosti. On kaže da je nezahvalno u ovom trenutku prognozirati kolika bi mogla biti koncesiona naknada jer ona zavisi od niza faktora, počevši od dubine ležišta, kvaliteta, pristupa i niza drugih stvari. Cvijić kaže da su ispitana nalazišta u projektu Sjeverna Bosna plića, dok se nalazišta iz projekta Južna Bosna, odnosno na području Dinarida, nalaze na većim dubinama. Predsjednik Komisije za koncesije FBiH Šefik Koričić kaže da je sada rano govoriti o tome, jer su u FBiH u proceduri izmjene Zakona o koncesiji, kojim bi nadležnosti za davanja koncesija s kantona prešle na entitetski nivo.

On objašnjava da će o koncesijama za eksploataciju ležišta koja se nalaze na entiteskoj liniji morati odlučivati državna komisija. Koričić kaže da bi država, ukoliko bi se neko odlučio za eksploataciju nafte, imala ogromnu korist ako se ima u vidu da prema prvim istraživanjima postoje zalihe za 50 narednih godina. Prema njegovim riječima, ukoliko bi se krenulo s vađenjem nafte, prateći produkt bi bila i eksploatacija gasa koji gotovo uvijek ide uz naftu, čime bi bili obezbijeđeni i dodatni prihodi.

 

Za državu i njene vlasti tužno je da njene velike kompanije, u kojima još obavljaju ulogu većinskog titulara imovine, mole da dobiju poslove u infrastrukturnim i elektroenergetskim projektima.

Istina da "Energoinvest" ni "Hidrogradnja" nisu ono što su nekad bili, da su opterećeni viškom radnika, da su zbog ratnih događanja izgubile tržišta, ali to ne znači da za njih nema posla u nadolazećim poslovima u BiH. Vlast u prvom redu treba da se ponaša kao i vlasti drugih zemalja koje pogodnostima štite domaću operativu, jer time zapošljava domaće radnike i obezbjeđuje više novca u fondovima. No, vlast u FBiH ima i dodatnu obavezu prema ovim kompanijama s obzirom na to da ih godinama odbija privatizirati ostavljajući ih ni na nebu ni na zemlji.

Istovremeno, "Hidrogradnja" i "Energoinvest" bili su proteklih godina poligon za stranačko mešetarenje, od kojeg su imali samo štetu, a najpogubniji potez u tom smislu napravio je prethodni federalni premijer Nedžad Branković skidajući ove kompanije sa privatizacijske liste zbog poslova u Libiji koje navodno mogu dobiti samo državni igrači.

Vapaji i upozorenja da je posljednji čas za domaće kompanije doista zvuče opominjuće, ali će imati efekta samo ako se vlast konačno opameti i jasno odredi prema ovim firmama.

Srozavanje "Hidrogradnje", čijih 1.000 radnika ne može živjeti od jednog ugovora u Libiji i nešto sitnih radova u BiH i okruženju, nije počelo juče, niti će prestati samo dodjelom nekog posla.

Ukoliko od najavljenih velikih projekata zaista i bude nešto, "Hidrogradnja" i "Energoinvest" treba u njih da uđu restrukturirani i bez svakolikih opterećenja koja sada imaju.

 

Skoro polovina investicija, prema toj strategiji, biće usmjerena u elektroenergetski sektor koji slijedi oblast obnovljivih izvora energije sa 15 odsto, energetska efikasnost i naftni sektor sa po 11 odsto, te sektor uglja, daljinskog grijanja i gasni sektor.

Slobodan Puhalac, ministar industrije, energetike i rudarstva i predsjedavajući Savjeta za energetiku RS, izjavio je nakon sjednice tog tijela, da je opredjeljenje RS da značajan dio postojećih energetskih objekata zadrži u vlasništvu RS. Finansiranje izgradnje novih kapaciteta RS će, ukazuje on, zbog nedostatka vlastitih sredstava realizovati kroz partnerstva i ino-ulaganja.

Dinamika ulaganja, koja je navedena u strategiji, predviđa najveće aktivnosti do 2015. godine, odnosno investiranje skoro šest milijardi KM, da bi u narednim petogodišnjim fazama ulaganja bila smanjivana, zaključno do 2030. godine.

Puhalac je predstavnicima međunarodne zajednice, koje je nazvao glasnim kritičarima energetske politike RS, poručio da su namjere vlasti RS kroz izradu Strategije razvoja energetike legalne i ispravne.

"Naša namjera je bila da, polazeći od ustavnih nadležnosti entiteta u području energetike, koristimo sve stručne resurse, a poštivajući norme i utvrđene obaveza prema Energetskoj zajednici jugoistočne Evrope i direktive EU", naglasio je Puhalac.

Goran Granić, direktor Energetskog instituta "Hrvoje Požar" iz Zagreba, konsultanta u izradi Strategije razvoja energetike RS, ocijenio je da taj dokument, sačinjen na oko 1.000 stranica, "nije rađen protiv bilo koga, već je pozitivan u svim elementima". Primarni ciljevi strategije, kako je rekao, su uspostavljanje energetske efikasnosti i ispunjavanje obaveza u oblasti zaštite okoline. Navodeći da je energetika označena kao ključni sektor ekonomskog razvoja RS, on je pozvao domaće vlasti da počnu i djelovati u tom pravcu.

"Nije moguće voditi energetsku politiku i očekivati ulaganja kako u proizvodnju tako i smanjenje potrošnje i podizanje kvaliteta usluga, ukoliko energija ne bude imala svoju realnu cijenu. To podrazumijeva i izradu efikasnog sistema socijalne pomoći za one koji energiju ne mogu platiti", naglasio je Ganić.

Prezentaciji strategije, koja će u Narodnoj skupštini RS naći u maju, pored članova Savjeta za energetiku RS, prisustvovali su predstavnici RS u Državnoj regulatornoj komisiji za električnu energiju BiH, te direktori "Elektroprenosa BiH" i "Elektroprivrede RS".

Goran Granić je nagovijestio uvođenje takse za potrošače struje u RS, ali i određene proizvođače električne energije, u svrhu podsticaja izgradnje objekata i korištenja obnovljivih izvora energije.

"RS, kao i ostale zemlje regije, nema proračunskih sredstava za poticaj obnovljivih izvora energije niti će se ta sredstva pojaviti u dogledno vrijeme. To znači da bi se ta sredstva, kao i drugdje, prikupljala od kupaca energije ili onih koji emisijama gasova utiču na okoliš", kazao je Granić.