Šta je obveznica?

Obveznica je vrijednostni papir kojim se njen izdavaoc (emitent) obavezuje da će osobi koja je naznačena na njoj ili donosiocu iste (zavisno da li se radi o obveznici na ime ili donosioca) isplatiti iznos koji je naveden na njoj (nominalnu vrednost obveznice) i platiti kamatu za određeni vremenski period.
Vlasništvo nad njima se stiče ispunjenjem obaveza u novcu.

Iz čega se obveznica sastoji?

Svaka obveznica se sastoji iz plašta i kamatnih kupona. Prvi dio sadrži osnovne podatke o obveznici kao što su oznaka da je taj vrijednostni papir obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sjedište emitenta, naziv i sjedište kupca ili pak oznaku da glasi na donosioca, iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrijednost obveznice), visinu kamatne stope, datum i mijesto plaćanja kamate i glavnice (nominalne vrednosti), mijesto i datum izdavanja, ime garanta (ako je obveznica garantovana, procent učešća u dobiti (ako je to učešće predviđeno), oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlaštenog lica i pečat emitenta.
Kamatni kuponi sadrže pak, osnovne podatke o samoj isplati kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospjeća, mijesto, datum i način plaćanja kamata kao i potpis ovlaštenog lica i pečat emitenta.
Ovaj drugi dio obeveznice je značajan zato što vlasnik odnosno imaoc obveznice isti mora pokazati emitentu, zajedno sa plaštom, kada dođe vrijeme za naplatu kamate.
U skladu sa postojećom regulativom, emitent može da, umjesto štampanja obveznice, izda potvrdu koja bi sadržala iste elemente kao i plašt obveznice s tim što ona onda mora biti ovjerena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo račun.

Po čemu se obveznice razlikuju od akcija-dionica?

1. Vlasnici odnosno zakoniti imaoci obveznica su kreditori preduzeća emitenta, a ne njegovi vlasnici

2. Obveznice kao Vrijednosni papiri dospjevaju poslje određenog vremena. I tada ih emitent mora otkupiti od njihovog imaoca po njihovoj nominalnoj vrijednosti.
Akcije-dionice pak, nemaju rok dospjeća i mogu ostati neisplaćene sve dok postoji preduzeće emitent. Naravno, to ne znači da će novac koji je njihov imalac dao prilikom kupovine, ostati “zarobljen” sve do prestanka postojanja preduzeća. Naprotiv, vlasnik može da ih proda po njihovoj tržišnoj cijeni u onom trenutku za koji se on sam odluči i tako da dođe do potrebne gotovine.

3. Kamata, kao prihod od obveznica, predstavlja ugovornu obavezu emitenta. To znači da je on mora isplatiti. U protivnom slede sankcije – prinudna naplata. Dividenda pak, kao prihod od akcija ne predstavlja pravnu obavezu emitenta, sve dok je upravni odbor akcionarskog društva-dioničkog društva zvanično i ne objavi.

4. Bitna karakteristika kamate je i ta što je ona unapred ugovorena, dok iznos dividende koji će biti isplaćen zavisi od ostvarenog poslovnog uspjeha. To znači da ona može biti i znatno viša od kamate, ukoliko akcionarsko-dioničko društvo uspješno posluje, ali i znatno niža u slučaju lošeg poslovanja akcionarskog-dioničkog društva - emitenta.

5. Pravo kontrole akcionarskih-dioničkih društava predstavlja jedno od osnovnih prava vlasnika akcija-dionica, dok to pravo ne postoji kod kupaca obveznica

6. Ukoliko dođe do likvidacije ili bankrotstva akcionarskog-dioničkog društva tada vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu na vlasnike akcija u naplati svojih potraživanja iz likvidacione odn. stečajne mase.

Nominalna, knjigovodstvena i tržišna vrijednost obveznice

Nominalna vrijednost obveznice je ona vrijednost koja je naznačena na samoj obveznici i koja će se isplatiti o njenom roku dospjeća. Npr. ako je emitovana obveznica sa nominalnom vrijednošću od 1.000,00 EUR i sa rokom dospjeća od 10 godina, to znači da će kupac istih, poslje 10 godina, moći da naplati tih 1.000,00 EUR od emitenta.
Naravno, to ne znači da on i ranije neće moći da dođe do gotovine koju je uložio kada ih je kupovao. On ih, naime, može prodati prije roka dospjeća na organizovanom tržištu i ranije po tržišnoj ceni.

Knjigovodstvena vrijednost obveznice jednaka je njenoj nominalnoj vrijednosti I po njoj se obveznica evidentira u knjigovodstvu preduzeća emitenta.
Tržišna vrijednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica donosi kupcu, ostalih investicionih mogućnosti kao i kupčevog uvjerenja da će emitent biti u mogućnosti da isplaćuje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplaćuje kamate kao i glavnicu).

Teoretski, tržišna vrijednost obveznica se dobija kao zbir sadašnje vrijednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do roka dospjeća obveznice i sadašnje vrijednosti glavnice koja će se isplatiti po isteku perioda na koji je obveznica emitovana.
Iskazano u vidu formule:

pri čemu bismo sa m označili broj plaćanja u toku godine.

Ukoliko je:

1. ugovorena kamatna stopa jednaka preovlađujućoj tada je tržišna vrijednost obveznica jednaka njihovoj nominalnoj

2. ugovorena kamatna stopa manja od preovlađujuće, tada je tržišna vrijednost obveznice manja od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrijednosti, na primarnom tržištu, se kaže da predstavlja prodaju uz tzv. diskont

3. ugovorena kamatna stopa veća od preovlađujuće tada je tržišna vrijednost obveznice veća od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrijednosti, na primarnom tržištu, se kaže da predstavlja prodaju sa premijom.

Tržišna cijena obveznice se iskazuje u procentima od njene nominalne vrijednosti. Npr. ako se za obveznicu čija je nominalna vrijednost 1.000,00 EUR njena tržišna cijena označi sa 120, to onda znači da ona iznosi 1.200,00 EUR.